PETA LIČNA: Šta bi Čović uradio Čoviću?
Ko gubi ima pravo da se ljuti, ali mora da poštuje. Odluka crveno-belih da ne izađu na dodelu medalja bacila je senku na četvorodnevni festival košarke

Piše: Predrag Sarić
Nema te ljutnje, niti nezadovoljstva sudijskom odlukom, ničim se ne može opravdati nedolazak na dodelu medalja.
Polemisaće se dugo da li je ili nije bio faul nad Džokom Lendejlom koji dosudio Uroš Obrknežević. Za crno-belu stranu Kalemegdana nema dileme da je sudijina odluka ispravna, za crveno-belu je kristalno jasno da nema ni reči o tome.
Ponovo smo našli razlog zbog koga ćemo se deliti, prepirati, tapkati u mestu umesto da vidimo šta nam je činiti da sledeće godine u „cipele” Renfroa, Lendejla i Berona uskoči neki igrač, kvalitetan da bude nosilac i u reprezentaciji Srbije.
Obrkneževićeva odluka je samo jedan detalj, najvidljiviji jer se dogodio dve desetinke sekunde pre kraja. Ali pre bi se odgovor o toj jednoj lopti koja je nedostajala Zvezdi mogao pronaći u šutu crveno-belih 11-0 za tri poena u prvom poluvremenu. Ili nekom drugom košarkaškom detalju.
Kad smo već pomenuli Oberkneževića, ovo finale je najbolji dokaz koliko neosnovane priče o tome da sudije pripadaju ovom ili onom klubu.
Da li će i ubuduće pristalice crno-belih o njemu pričati kao „Čovićevom”? Treba stisnuti petlju i dunuti u pištaljku, svesni da će se na vas sliti sav bes, lavina svakakvih optužbi...
Sve to je, ipak, manje važno od završne scene u kojoj nije bilo crveno-belih. Igrači, predvođeni Brankom Lazićem pokazali su od kakvog su materijala, prišli su i čestitali rivalima.
Potom nisu dobili priliku da uzmu ono što im pripada, Žućkovu medalju. Nebojša Čović je na pogrešan način protestvovao, bes je nadvladao.
Posle svega, razmislimo samo kako bi Nebojša Čović u danima kad je bio predsednik KSJ „zgromio” Nebojšu Čovića koji je odlučio da njegovi igrači ne prime medalje Kupa Radivoja Koraća. Tog koji se drznuo da udari na savez Čović bi istog trena oterao sa scene. Za sva vremena.